Još i danas zamiriše trešnja
u proljeće kao davno prije
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me več odavno nije.

Rekao sam kad poći sam mor'o
uzmite mi i kuču i njivu
samo trešnju ostavite staru
kad navratim da je vidim živu.

Šta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tudje živote
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote .

Rekao sam u vjetar sam prić'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svatko
neko baca kamen na slavuje.
Šta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tudje živote
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote.

Nije nebo ovo što vam nude
nije sunce od zlata i moči
kad bi mogli prodali bi Boga
njima niko ne može pomoći.