Minutu pred kraj za naš oproštaj
ja priznat ću grijeh ko slamku za spas.
I past ću na dno, zaslužujem to
da sudiš mi ti.

Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku,
rađe nego svijet
uzeo bi nju.
I nebi nitko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao,
nju sam imao pa izgubio.

I stid me i strah što ostat ću živ,
ne postoji riječ koliko sam kriv.
Spreman je stol,
da večeram bol odeš li ti.

Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku...